OT: Koncert Blaze Bayley u Rijeci, 26.4.2008.
Evo jedna off topic tema! Mnogi među vama znaju tko je Blaze Bayley, no za vas koji ne znate, BB je pjevač koji je pjevao u mega rock-metal bendu Iron Maiden i to poslije legendarnog Bruce Dickinson-a i prije Bruce Dickinson-a. hehe.
Dobih poziv od prijatelja s napomenom da ima dvije karte. Rekoh: “pa dobro. hajde”. Istina bog da sam Maidene prestao slušati baš tamo nakon “No prayer for the Dying”, a tako nekako je i BB došao u grupu. Maidene sam počeo opet slušati kada je BB otišao i vratio se BD. hihi. Elem, repertoar Maidena u BB eri mi je nepoznat, a isto tako i samostalan rad dotičnog gospodina. Tim je moj posjet koncertu bio uvelike draži.
Iskreno, nisam imao nikakva očekivanja. Naprosto nisam znao što mogu očekivati. Kako to obično biva, koncertu Bayley-a su prethodile neke riječke demo grupe, meni toatalno nepoznate. I loše. Vrlo! No tome je kumovao i loš razglas tako da, iskreno, moj sud ovdje ne vrijedi.
No kada je na scenu izašao BB (s ogromnim kašnjenjem; sve je kasnilo tu večer) i kada je bend počeo, onda se tek vidjelo koliko su demo bendovi bili loši! Ozvučenje je i dalje bilo loše, ali se osjetila razlika od milion svjetlosnih godina. Bayley se postarao, udebljao, ali čovjek roka kao da je u ranim dvadesetima. Kada sve zbrojim i oduzmem, koncert je bio dobar, Bayley i dečki iz benda su bili odlični. Nekako iskreni, žestoki, uvjerljivi i simpatični. I iako je na koncertu bilo svega parstotinjak ljudi, bend je dao sve od sebe. (Mora da je frustrirajuće da nakon pjevanja pred nekoliko desetaka tisuća fanova pjevajući u Iron Maiden spadnete na koncertiće od parsto ljudi i to sve zahvaljujući baš Maidenima). No nisam htio biti zloban. Bayley je fenomenalan u živo i može biti žao svima koji su mogli ići, a nisu.
A sada osvrt na organizaciju. Organizacija je bila loša. Točka. Više od loše organizacije ljuti i nervira (a posebno nas koji smo u srednjim tridesetima) izbor security kretena. Organizatori bi trebali pomno birati redare i posebno im dati naputak o čemu se tu radi i što znači rock koncert i hrpa teenager-a koji su došli, kao fanovi, gledati svoje idole. Normalno je da se tu i tamo koji headbanger popne na stage, zagrli idola i s njim pjeva, svira nevidljivu gitaru, baci se nazad u publiku (tzv. stage dive-ing). Redari, naravno, uklanjaju takve sa stage-a, a ako je dotični već skočio u publiku, pusti ga na miru. Ako hedbanger ne skoči u publiku i redari ga uhvate, onda ga čvrsto, ali nježno udalje sa stage-a i eventualno iz hale gdje se održava koncert dok se dotični malo ohladi.
Ali ne i kod nas. Kod nas su redari nadrka*i kreteni koji šize jer je već 3 u jutro, a oni bi sada rađe bili na “Nini” (brod vezan u luci koji je prenamijenjen iz prometala u birtiju) lokali i slušali narodnjake. I tako gledam sinoć (jutros) i ne vjerujem. Dečkić se popne na stage, zagrli pjevača, pokaže se frendovima i skoči nazad u publiku. Kad evo ti nadobudnog kretena (vidiš po faci taj kretenizam) kako hvata klinca, nepotrebno grubo ga izvodi van i prilikom izlaska ga počasti udarcima od kojih mi je pozlilo. Pa je*emu! Pa to je nečije dijete. To je nečiji brat, prijatelj! To je osoba od krvi i mesa. Možda budući nobelovac, bez obzira što sada ima dugu kosu, što sluša metal i što je… TEENAGER! Od kud ti pravo, idiote jedan šupljoglavi, da ikoga tučeš i tako grubo se odnosiš s nekim?!
No, razgalilo mi dušu slijedeći prizor. Dok je on klinca brutalno vukao van, na stage se popelo… pa jedno 5-6 momaka i cura i bang-ali su glavama k’o ludi! Došlo još redara, došao i drkoš, ali na sreću ovaj puta nisu bili toliko grubi. Dečke su samo izveli iz dvorane (valjda se i onaj prije spomenuti drk*š od izbacivača malo ohladio). Žao mi je što nisam imao petnaestak godina manje. Bio bih i ja na stage-u. Garantirano!
Loading ...